Prvi specijalizirani forum za mršavljenje

Korisni savjeti o limunu

Žuti paketić snage

Limun se ubraja u najstarije voće koje je koristio čovjek. Njegova povijest seže dalje 0d četiri tisuće godina unazad. Paleobotaničari su pronašli prve dokaze o postojanju limuna u jugoistočnoj Aziji i sjeverozapadnoj Indiji u blizini Himalaje. I u plodnim dolinama Eufrata i Tigrisa već su prije
nekoliko tisućljeća rasla limunova stabla.

Crteži na zidovima grobova koje su arheolozi otkrili u Dolini kraljeva upućuju na to da su se limun i njegov sok već u starom Egiptu primjenjivali kao sredstvo za balzamiranje mumija.

Duga tradicija limuna kao ljekovite biljke

Stari su Egipćani primjenjivali limun u liječenju na mnoge načine: i kao afrodizijak za povećanje spolne želje i kao sredstvo protiv grčeva ili visoke temperature. Mnogi su tada smatrali, kao još i danas u udaljenim krajevima istočne Turske  ili na Bliskom i Srednjem istoku, da limun i limunov sok djelotvorno štite od velikog broja otrova. Nove su znanstvene spoznaje neka od tih vjerovanja konačno mogle i potvrditi.

Limun u drevnoj Grčkoj

Stari su Grci vjerojatno posredstvom makedonskoga kralja Aleksandra Velikog došli do limuna – on ga je donio nakon nekog od svojih uspješnih ratova protiv Perzijanaca. Oni su ovaj plod zvali perzijskom jabukom. Limunova stabla počeli su saditi uzduž svojih maslinika jer su vjerovali da će tako zaustaviti kukce štetočinje.

Sok zrelih limuna upotrebljavali su za konzerviranje živežnih namirnica, kao sredstvo za dezinfekciju i čišćenje u vodi za pranje, kao i za liječenje uobičajenih tegoba i bolesti.

Limun u Rimskom Carstvu

Preko Grka limun je dospio i u Rimsko Carstvo, gdje su ga najprije upotrebljavali za čuvanje odjeće od moljaca.

Tek su od perzijskih robova naučili kako da iz njegovih plodova naprave ukusna jela i osvježavajuće napitke. To im se toliko svidjelo da su limun nosili kao sastavni dio svojih poljskih kuhinja u pljačkaške pohode i odnijeli ga do Španjolske, Francuske, sjeverne Italije, pa čak i sjeverne Afrike.

Od »voća zla« do korisne biljke

Iako je u to vrijeme limun bio omiljen i veoma cijenjen za liječenje bolesti i obogaćivanje jela, u ranom je srednjem vijeku uslijedilo kratko razdoblje u kojemu se smatrao voćem zla. Čak mu se pripisivalo štetno i otrovno djelovanje. No ta se zabluda nije dugo održala i vrlo brzo, zahvaljujući španjolskim i portugalskim pomorcima, došlo je do širenja limuna po cijelom svijetu.

Kristofor Kolumbo zasadio je 1493. prva limunova stabla na Haitiju, a ona su se onda poput munje proširila po svim karipskim otocima. Godine 1579. Otkrivena su prva limunova stabla u Novom svijetu u mjestu St. Augustin na Floridi. Ondje su dobro uspijevala i proširila se, dok ih jaki mraz 1894. godine nije sva uništio. Ali već dvadeset godina nakon toga u Kaliforniji su se počele uzgajati otpornije vrste limuna, koje su se odande proširile po cijelom zapadu Sjedinjenih Američkih Država.

Savjetnik za kupnju

Najveća područja na svijetu na kojima se uzgaja limun danas su na zapadu SAD-a, u Španjolskoj, Italiji i Grčkoj. S ukupno 3,5 milijuna tona limuna na godinu ta područja zajedno isporučuju više od polovice svjetske berbe. Limun se može kupiti cijele godine – ovisno o sezoni – po vrlo niskoj cijeni.

Da biste došli do punog užitka zdravih sastojaka, kod kupnje biste morali imati na umu nekoliko zlatnih pravila.

Što otkriva Iimunova korica

 

  • Zreo se limun prepoznaje po tome što nije više »tvrd kao kamen« i što mu je korica svijetložuta i sjajna. Ako je sjaj slab, a na korici se pojavljuju zelene mrlje, onda plodovi još nisu potpuno zreli.
  • Ako boja korice prelazi u tamno do smeđasto žutilo i ako su plodovi već premekani, onda je idealni stupanj zrelosti, na žalost, prošao. Isto vrijedi i onda kad se na korici pojavljuju zadebljanja, kad je ona kvrgava i naborana ili već ima napukline. Činjenica je da što je slabija žuta boja korice, to su plodovi kiseliji. Tko voli slađe limunove plodove, morao bi kupovati one s nešto jačim tonom žute boje korice.
  • Budući da se limun često prejako obrađuje raznim kemikalijama protiv štetočinja, valjalo bi kupovati što je moguće manje kemijski obrađivane plodove. Za svaku sigurnost cijeli se plodovi mogu s još neoštećenom koricom oprati u malo mlake vode s dodatkom sredstva za pranje suđa te na kraju dobro isprati tekućom vodom.

Ispravno čuvanje

Limun se može čuvati na sobnoj temperaturi osam do deset dana ne gubeći ništa od svoje kakvoće. Želite li ga čuvati još duže, preporučljivo je spremiti ga u hladnjak. U svakom slučaju, ne smije se previše stisnuti, nego složiti tako da po mogućnosti sa svih strana struji zrak – npr. u košarici.

U tom slučaju moguće je čuvanje do jednog mjeseca. Limun se može i zamrznuti, pa čuvati do jedne godine. Sok se može staviti u posudice za led kako bismo uvijek imali pri ruci odgovarajuće količine.

Po otapanju ima okus kao svježe istisnut. Komadićí plodova se prije zamrzavanja ogule i narežu na prikladne dijelove i onda zamrzavaju u vakuumíranim vrećicama. Usplođe nakon odmrzavanja nije više tako prikladno za primjenu, jer odmrznuto izgleda poput spužve. Zato semora upotrebljavati samo za kuhanje.

Čak se i cijeli ili neoguljeni plodovi mogu zamrznuti, bude li se kasnije koristio samo sok. Oni su poslije odleđivanja mekani i mogu se lako istisnuti.

O pravilnom postupanju s limunom

Kako ćete lakše istisnuti sok

Za ístiskivanje soka najbolji su limunovi plodovi koji imaju sobnu temperaturu. Sok se u tkivu ploda nalazi zatvoren u  malim komorícama, koje se mogu usporediti s vrećicama.

Ako se te komorice raspuknu već prije cijeđenja, najlakše ćete doći do veće količine soka. Položite limun na tvrdu podlogu i zakotrljajte ga nekoliko puta snažno ga pritišćući.

Koristite li cjediljku za limun, neće se _dogoditi ništa drugo:

stijenke komorica sa sokom zbog pritiskanja o stijenke cjediljke prsnut će i otvoriti se. Količina soka bit će još obilnija ako limun prije cijeđenja držite u toploj vodi temperature 40 do 50 °C. Tada jedan limun prosječne veličine može dati I dvije ili tri žlice soka.

Kako možete iskoristiti Iimunovu koricu

Imate li kemijski neobrađene ili plodove limuna kupljene u prodavaonicama zdrave hrane, njihovu koricu možete iskop ristiti za ukrašavanje mnogih jela. Za to se prije istiskanja soka običnim nožićem za guljenje korica odvaja od usplođa.

Pripazite da ne zarežete preduboko i uklonite dijelove s bijelom donjom koricom. Ona je, naime, gorka i može već i u malim količinama pokvariti okus jela. Oguljenu koricu narežite na rezance. Najbolje je da se to čini na komadu papira za kolače i da se ostavi na njemu sušiti nekoliko dana. Nakon toga korica se sprema u platnene vrećice i objesi na neko zračno i suho mjesto.

Još brže sušenje može se provesti u pećnici. Za to se kori poslaže na lim za pečenje i ostavi sušiti u pećnici na najniž temperaturi četiri do šest sati, pri čemu pećnica nije potpu zatvorena nego poluotvorena.

Prije uporabe držite suhu limunovu koricu u vodi dok omekša. Tako je možete upotrebljavati kao svježu.
Jednako se postupa i kad se korica nariba na ribežu. Na bana korica se suši i sprema u bočice.

Biljke s Iimunastim mirisom i okusom

 

  • Vlaska (Cymbopogon citratus), zvana i limunska trava, biljka je koja raste u jugoistočnoj Aziji, a koja pri žvakanju ima blag limunast okus. U njoj su sadržana ljekovita eteričt ulja. Njezini se pripravci primjenjuju kod želučanih i crijevnih tegoba koje se pojavljuju s proljevima, temperaturoi gubitkom teka i nervozom. Vanjski oblozi s tim uljima pomažu kod bolova u križima, reumatičnih oboljenja, uganuća i iščašenja.

Ljekovita snaga vlaske može se dobro kombinirati s onom limuna.

  • Matičnjak (Melissa officinalís) je biljka koja sadrži ljekovito eterično ulje. Čaj od matičnjaka provjereno je sredstvo za smirenje i kod poremećaja spavanja. U kombinaciji s limunom, koji jača otpornost organizma, ljekovit je kod oboljenja s temperaturom, prehlada, gripe, glavobolje ili upala dišnih putova.
  • Limunska pelargonija Ova je mirisava biljka srodnica balkonskih pelargonija, ali ima manje cvjetove blijedo ružičaste boje i preko listova ispušta intenzivan miris.

Upotrebljava se za aromatiziranje peciva i slastica, za osvježavanje prostora i mirisne jastučiće, ali i kao sobna biljka, koja neutralizira miris cigaretnog dima.

Od mnogih mirisnih pelargonija Pelargonium citronella

Pelargonium »Queen of Lemon« vrste su s najjačim limunskim mirisom. U narodnoj medicini limun se oduvijek koristio za liječenje širokog spektra raznih bolesti. Primjenjivali su se razni dijelovi plodova: usplođe, sok, korica i u njoj sadržano eterično ulje.

Preporučujemo da pročitate i slijedeće članke:

Sastojci limuna

Bioflavonoidi

Bogatstvo limuna – pektini i limunska kiselina

Sprečavanje bolesti pomoću limuna

Izliječite limunom bolesti i tegobe kože

Limun i zdravlje – bolesti i tegobe na koje limun djeluje

S limunom do ljepote

Recepti s limunom