Krvne grupe i zdrava prehrana
KORISNI I STETNI PREHRAMBENI PROIZVODI
Nije sve štetno što se štetnim smatra.
Koliko postoji teorija i načina ishrane koji nam se u zadnje vrijeme preporučuju. Tu je i vegetarijanstvo, i odvojena hrana, i s sirova hrana, i makrobiotika…
O kako bismo željeli naći jedan i i jedini, za sve isti, sistem ishrane, pa da možemo reći – evo hranite se ovako i sve će biti u redu, bit ćete zdravi i zadovoljni. No, na žalost, nema univerzalnog lijeka.
Zato je i stvoreno tako mnogo raznovrsnih načina ishrane jer jednima idealno odgovara makrobiotika, a drugima odvojena hrana, trećima vegetarijanstvo, a četvrtima najviše meso… Sjetite se samo koliko imate poznatih prijatelja i znanaca koji su za vrijeme posta izjavljivali: „Ma ja više ne mogu živjeti bez mesa, pa gotovo!
Ne treba osuđivati te ljude. Nije slučajno da često govorimo kako nešto jako želimo jesti. To je zahtjev našeg organizma koji u određenom trenutku osjeća glad, a nije nikakav trenutačan hir i inat. To zapravo želi naša krv. Krv želi proizvode koji su joj bliski po biokemijskom sastavu, one proizvode koji se, kada ih organizam preradi, organski unose u sastav krvi, koji postaju dobar građevinski materijal za obnavljanje i hranjenje stanica.
Tuđe proizvode, po biokemijskom sastavu, krv prima kao „neprijatelje” – kao mikroorganizme koji izazivaju bolest. Imunološki sustav „ustaje” protiv tih „neprijatelja”, a takvu reakciju imu- nološkog sustava organizam uvijek shvaća kao bolest.
Sjetite se kad se prehladite kako vam raste temperatura ~ to i je znak da imunološki sustav radi- Pomoću povišene temperature taj sustav se trudi da protjera krv po žilama radi ubrzanja krvotoka, kako bi se aktivirali svi procesi izmjene tvari u organizmu i krv što prije izbacila iz našeg tijela štetne mikroorganizme i produkte njihove djelatnosti- Kada jedemo hranu koja nam ne odgovara, najčešće reakcija neće biti tako ali su simptomi bolesti ipak tu, bez obzira što ih ne osjećamo uvijek, ili se bolesno stanje stvara neprimjetno dok se ne pretvori u ozbiljne probleme.
Zato se ne preuveličava kada se kaže da se većina bolesti liječi pomoću pravilne Upravo zahvaljujući hrani naš organizam gradi i obnavlja samog sebe i nema za to drugog izvora potrebnih tvari. Ako organizam ne dobiva s hranom korisne’ tvari, ili ako dobiva štetne, onda stanice, budući se ne mogu obnavljati, počinju propadati.
Odatle dolazi do patologija organa, tkiva i cijelih sustava u organizmu. Postavlja se pitanje – što je korisno, a što štetno?
Na to pitanje nema jednog odgovora za sve. Stvar je u tome da ne postoje idealni prehrambeni proizvodi. Što da se radi, naš svijet nije savršen! Kao što nema ljudi bez nedostataka, tako nema ni hrane korisne za sve.
Svaki proizvod sadrži u sebi potencijalnu korist i potencijalnu štetu. Pitanje se sastoji u tome što će odabrati baš vaš organizam – korisne ili štetne sastojke nekog proizvoda, što će za organizam biti važnije, na što će on snažnije reagirati. Eto zašto isti prehrambeni proizvod može biti koristan za jednog čovjeka i štetan za drugog. Netko ima organizam prilagođen za to da izvuče iz nekog proizvoda korist a da „ne primijeti” štetu. Kod drugog čovjeka će dobri sastojci proći neprimijećeni, a štetni će odmah izazvati razne nepoželjne reakcije.
Zato se događa da vegetarijanci ne razumiju „mesoždere”, a „mesožderi” vegetarijance, i svaki od njih inzistira na tome da je on u pravu i nameće svoje mišljenje onom drugom. To nije potrebno, jer je svatko od njih je u pravu, svatko ima svoju istinu – istinu za sebe, koja uopće nije obavezna za sve ljude.
Međutim, ipak postoje opći zakoni ishrane koje treba poštovati svaki čovjek bez obzira na krvnu grupu. Sto treba znati o ishrani Hajde da razmotrimo kakvu korist i kakvu štetu mogu donijeti najobičniji prehrambeni proizvodi, oni koje koristimo svakog dana.
Najprije se trebamo sjetiti da prehrambeni proizvodi pripadaju različitim kategorijama zavisno o tome koliko se u njima nalazi osnovnih hranjivih tvari potrebnih čovjeku: bjelančevina (ili proteina), masnoća (ili lipida) i ugljikohidrata.
Bez obzira koji način ishrane primjenjujete i koje se dijete pridržavate, ishrana treba biti izbalansirana upravo po količini i sastavu bjelančevina, masnoća i ugljikohidrata. Dakle, svakodnevno u hrani treba obavezno biti i bjelančevina, i masnoća, i ugljikohidrata. Osim toga hrana treba sadržati mineralne tvari i vitamine.
Ako se budete strogo pridržavali određene dijete prema svojoj krvnoj grupi, nemojte zaboraviti na to da ne smijete osiromašiti svoju porciju hrane i ne smijete je iskriviti u smislu da prevladava jedna od kategorija proizvoda. Bjelančevine su organske tvari potrebne organizmu za život. Upravo su one glavni dio stanica, tkiva i organa čovjekovog tijela.
Bjelančevine su građevinski materijal iz kojeg se sastoji naše tijelo. Kosti, mišići, koža, krvne žile, krv, limfa, kosa i nokti sadrže bjelančevine i ne mogu postojati bez njih. Bjelančevine a od kojih je izgrađeno naše tijelo, sastoje se od jednostavnijih kemijskih spojeva – aminokiselina čiji samo dio može proizvoditi organizam sam. Dio aminokiselina se ne može stvarati u organizmu pa ih zato svakodnevno trebamo dobivati u hrani. Te se aminokiseline nazivaju nezarnjenljive aminokiseline jer ih organizam ne može ničim zamijeniti osim hranom.
Ako ih organizam ne dobije u hrani njegov će imunitet oslabjeti uslijed čega se vrlo lako može razviti određena bolest. Nezamjenjive amino- kiseline kao i bjelančevine u cjelini, potrebne su organizmu ne samo za građu stanica, nego još i za stvaranje hormona i nekih kemijskih spojeva potrebnih za normalno biološko funkcionira- nje organizma.
Osim toga, bjelančevine su izvor energije. Zato pomanjkanje bjelančevina dovodi do smanjenja imuniteta, atrofije uvelosti kože, postepenog poremećaja svih funkcija organizma, a zatim i do organskih oštećenja organa i tkiva. Bjelančevine, koje organizam treba dobiti s hranom za popunjavanje rezerve nezamjenjivih arnnokiselina, mogu biti životinjskog i biljnog porijekla.
Životinjskih bjelančevina ima u velikim količinama u mesu, ribi, mlijeku, mliječnim proizvodim i jajima. Biljnih bjelančevina ima u soji, orasima, žitaricama i kruparna, u nekim mahunarkama. Treba znati da su organizmu životno važne kako životinjske, tako i biljne bjelančevine.
Odvojeno, ni životinjske, ni biljne bjelančevine ne mogu osigurati organizmu potrebnu rezervu nezamjenjivih aminokiselina. Zato, ako ste odlučili potpuno izbaciti meso iz ishrane, koje je izvor životinjskih bjelančevina, onda uključite u ishranu druge izvore kao što su: riba, mliječni proizvodi, jaja i ne zaboravite na proizvode koji sadrže biljne bjelančevine. Ideahio bi bilo da dnevno koristimo bjelančevine životinjskog porijekla koliko i biljnog.
Kada bjelančevina može postati štetna?
Onda kada s hranom dobivate višak; onda kada je količina životinjskih bjelančevina koje organizam koristi, znatno veća od biljnih; i onda kada se rezerva životinjskih bjelančevina popunjava uglavnom preko mesa.
Višak količine bjelančevina uz slabo kretanje, dovodi do poremećaja izmjene tvari i stvaranja kemijskih spojeva koji se odlažu u žilama i mišićima te izazivaju bolesti kao što su kostobolja, artritis itd. Masnoće su tvari koje nisu uvijek tako štetne kako se to obično smatra.
Masnoće su u određenoj količini također životno potrebne organizmu. Ponajprije one su izvor energije, zatim one sadrže cijeli niz potrebnih vitamina – A, D, E, I( – i masnih kiselina, neophodnih organizmu za sintezu hormona. Osim toga one ulaze u sastav tkiva učestvujući u stvaranju stanica. Masnoće se također dijele na životinjske i biljne. Životinjskih masnoća ima u mesu, ribi, maslacu, mliječnim proizvodima, a biljnih u biljnim uljima i orasima.
Masnoće postaju štetne kada ih previše koristimo. Većina ljudi koristi u hrani previše masnoća. Najlakše je smanjiti višak mas- noća. Nemojte koristiti masnoće prilikom pripreme hrane, tj. nemojte pržiti i pirjati na maslacu ili margarinu, već pripremajte jela na pari, na roštilju ili ih pecite u pećnici bez masnoće. U krajnjem slučaju možete se koristiti teflonskim posuđem u kome se može znatno smanjiti potrošnja masnoće ili se može hrana pripremati bez masnoće. Također se treba odreći većih količina umaka.
Uvjerit ćete se da je hrana pripremljena bez masnoće ukusnija. Osim toga, pri visokim temperaturama (temperatura užarene tave iznosi 200 stupnjeva) i životinjske i biljne masnoće se raspadaju i pretvaraju u štetne spojeve, a to je pravi otrov koji uzrokuje mnoge bolesti. Poznate su riječi klasičara prirodnog ozdravljenja P. Bragga: „Na vašim tavama ključa vaša smrt”.
Također je vrlo štetno ako u hrani prevladavaju masnoće životinjskog porijekla u odnosu na masnoće biljnog porijekla, jer životinjske masnoće sadrže kolesterol kojeg nema u biljnim masnoćama. Kolesterol sam po sebi nije tako štetan kako se to uobi- čajeno smatra, čak što više, kolesterol je potreban organizmu i organizam ga čak sam sintetizira u slučaju potrebe.
Nije štetan sam kolesterol nego višak kolesterola. Kada u hrani prevladavaju životinjske masnoće, kolesterola u krvi ima tako mnogo da se njegove čestice odlažu na stijenkama arterija i začepljuju protok krvi. Do opasne bolesti kao što je ateroskleroza dolazi upravo zbog nepravilne ishrane.
Baš zato je masno meso štetno svima, pa čak i ljudima koji imaju prvu krvnu grupu, koje je D’Adamo nazvao „lovcima”, čija krv zahtijeva meso (jer su im daleki preci bili prvobitni lovci i hranili su se pretežno mesom). Čak i oni trebaju dati prednost nemasnom mesu i ne pretjerivati. Jasno je da ljudi bez obzira na svoju krvnu grupu ne smiju zaboravljati koristiti biljne koje, osim što ne sadrže kolesterol, čak i njegovo smanjenje u organizmu – to su prije svega: maslinovo ulje uljene repice, suncokretovo i druga biljna ulja.
Masnoće su štetne i onda kada se koriste zajedno s ugljikohidratima o čemu ćemo reći više kasnije. Ugljikohidrati su tvari koje su uopće ne sintetiziraju u organizmu i dobivaju se samo u hrani. Ugljikohidrati su potrebni za stvaranje najvažnijeg izvora energije za organizam – glukoze. Molekule ugljikohidrata sastoje se od ugljika, kisika i vodika i izmjenom tvari oni se u organizmu pretvaraju u glukozu. Ugljikohidrati također reguliraju šećer u krvi.
Ugljikohidrate uglavnom sadrže proizvodi biljnog porijekla, a to su: kruh, med, šećer, škrob, žitarice, neko voće i povrće. Ugljikohidrate životinjskog porijekla sadrže samo mlijeko i jetra. Ugljikohidrati su štetni, ponajprije kada se upotrebljavaju u prevelikim količinama i u tom slučaju se brzo pretvaraju u masnoće.
To se odnosi prije svega na šećer i proizvode u kojima je on korišten, zatim na pšenično brašno viših sorti, škrob i proizvode od njih. Zatim su štetni oni ugljikohidrati koji izazivaju prenaglo povećanje razine glukoze u krvi, zbog čega dolazi do hiperglikemije, tj. povećanog sadržaja šećera u krvi. Tome se još može dodati i korištenje bijelog rafiniranog šećera u čistom obliku i u sastavu drugih proizvoda kao što su bomboni i slatkiši.
Šećer je, razumije se, potreban organizmu i bez njega ne možemo postojatí, ali je potrebno znati da organizmu ne treba bijeli rafinirani šećer iz industrijske proizvodnje, nego jednostavni šećeri kao što su fruktoza i glukoza. Manje su štetni i korisniji za organizam izvori glukoze – slatko voće i žitarice.
U trgovinama koje imaju dijetalne odjele prodaje se fruktoza koja je mnogo korisnija od šećera. Nastojte davati prednost navedenim proiz- vodima i ograničiti korištenje bijelog rafiniranog šećera, a najbolje ga se potpuno odreći. O štetnosti pšeničnog brašna takoder treba voditi računa i znati da što je kruh bjelji, to je štetniji. Nadalje, ugljikohidrati su štetni i onda kada se upotrebljavaju u hrani zajedno s masnoćama.
Kao primjer najštetnije i najraši- renije hrane mogu se navesti sendviči, hamburgeri, cheeseburgeri, kruh s maslacem, mesom ili sirom. Meso s makaronima, gljive s vrhnjem, pecivo sa slatkim, biftek s krumpirom, kolači s kremema takoder su primjer vrlo štetnih kombinacija.
Takva hrana izaziva poremećaj izmjene tvari. Stvar je u tome, da za probavu masnoća i ugljikohidrata, našem želucu i crijevima trebaju različite tvari u različito vrijeme. Istovremeno te različite tvari želučano-probavni trakt ne može obraditi. Kada miješamo te nekompatibilne proizvode, onda prisiljavamo svoj probavni sustav da radi istovremeno u dva nekompatibilna režima rada. To opterećenje organizam ne može izdržati i zato ne može pro- baviti hranu.
Da bi probavio meso, želucu trebaju određene tvari, a osim toga, da bi se potpuno probavilo, meso se treba duže zadržati u želucu nego druga hrana. Za probavljanje hrane s ugljikohidratima potrebne su druge tvari i vremena za probavljanje ugljikohidrata u želucu treba manje nego za probavljanje bjelančevina i masnoća. Iz toga proizlazi da pecivo, makaroni ili krumpir, koji su proboravili u želucu svoje vrijeme, počinju putovati dalje u crijeva vukući za sobom neprobavljene komadiće mesa, koji se u crijevima više ne mogu probaviti, a to znači da ostaju tamo gnjiliti i raspadati se.
Odatle i dolazi do trovanja cijelog organizma produktima tog raspadanja, do bolesti, suvišne težine, poremećaja razine šećera u krvi i još mnogo čega lošeg. Zato bi svi ljudi, bez obzira na krvnu grupu, trebali voditi računa o odvojenom korištenju hrane.
Vitamini su životno potrebne organske tvari prirodnog porijekla. Oni dolaze u organizam u vrlo malim količinama, ali bez njih ne samo da nije moguć normalan rad organizma, nego ni život čovjeka. U prirodi ima oko dvadeset vitamina, a manjak u hrani jednog ili više vitamina može izazvati ozbiljne poremećaje izmjene tvari i druge poremećaje pa čak i smrt. Zdravlje, vedro raspoloženje, jak imunitet i normalan metabolizam, usklađen rad živčanog sustava, dobro stanje mišića i kostiju, pravilno funkcioniranje krvnih žila i srca te žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem – sve to i mnogo drugog zavisi o dovoljnoj količini vitamina.
Upravo su \ritamim najvažniji dio hrane stanica. Manjak vitamina u ishrani izaziva najteže poremećaje. Prije svega smanjuje se otpornost organizma prema raznim negativnim faktorima. Organizam prestaje sam sebe štititi i nalazi se samo jedan korak do mnogih bolesti.
Brzo umaranje, slabost u mišićima, poremećaj živčanog sustava, stresna stanja, neuroze, poremećaj metabolizma, sklonost prema bolestima – sve to govori o manjku vitamina u organizmu.
Kako bi s hranom u organizam stigli i vitamini u potrebnom sastavu i količini, hrana treba biti raznovrsna, jer se razni vitamini nalaze u raznim vrstama prehrambenih proizvoda. Prije svega se trebate pobrinuti da se na vašem stolu svakodnevno nalazi najobičnije sezonsko povrće i voće, a delikatese uopće nisu obavezne. Tako smo u općim crtama odredili kakav treba biti sastav naše hrane neovisno o krvnoj grupi. A sada ćemo obratiti pažnju na pravilno pripremanje hrane kako bi se iz nje izvukla maksimalna korist i pretrpjela minimalna šteta.
Preporučujemo da pročitate i slijedeće članke:
Kako treba pravilno kuhati prema krvnim grupama
Kako krv razlikuje ono sto je njeno a kako ono sto je strano
Prehrana-dijeta za krvnu grupu 0
Prehrana-dijeta za krvnu grupu A
Prehrana-dijeta za krvnu grupu B
Prehrana-dijeta za krvnu grupu AB
Krvna grupa, prehrana i zdravlje
Da li svi ljudi koji imaju krvnu grupu a trebaju postati vegetarijanci?