Naš imunosni sustav građen je od složene mreže organa zaduženih za proizvodnju i pohranu bijelih krvnih stanica koje se bore protiv bolesti, a u toj im borbi i pomažu. Svaki pojedini igrač stalno preko živaca, hormona i mozga komunicira s ostalima.

Na neki način ta ih stalna komunikacija sjedinjuje u jedan cjeloviti organ, a ako samo jedan član te zajednice oslabi djelovanje ili u krivo vrijeme – ili na krivom mjestu – proradi punom snagom, cijeli zaštitni sustav može izgubiti na učinkovitosti. Riječ je o čudesnoj predstavi stalnog održavanja ravnoteže, a ovdje su prikazani njezini glavni protagonisti koji sve to omogućuju.

NE TAKO BRZO!

Mandule i polipi, koji su se nekoć rutinski odstranjivali u djetinjstvu, došli su na glas kao važni borci protiv infekcija. Ta tkiva tvore prsten u stražnjem dijelu grla i pri reakciji na infekciju (virusnu ili bakterijsku) ili alergiju, pune se bijelim krvnim stanicama i postaju upaljena. Mandule su par crvenkastih kvržíca smještenih sa svake strane korijena jezika. Polipi, koje je nemoguće vidjeti bez posebnog zrcala nalaze se u stražnjem dijelu nosa.

Koštana srž, smještena u središtu nekih dugih kostiju, primjerice nadlaktice, proizvodi B-limfocite, prirodne stanice  ubojice, fagocite I  procesom nazvanim hematopoeza, nezrele T-limfocite.

Limfne žile čine poseban sustav unutar tijela kojim kroz čitavo tijelo kruži žućkasta tekućina, limfa. Na limfu otpada oko četvrtina ukupne težine imunosnog sustava i puna je B-limfocita i T-limfocita zadužnih za borbu protiv infekcija.

Male, graholike limfne čvorove nalazimo po cijelom limfnom sustavu. Na mjestima susreta limfnih žila, dakle u vratu, prsima, pazusima, trbuhu i preponama, postoje nakupine limfnih čvorova. Svaki čvor sadrži mrežu koja  filtrira limfu i tako uklanja antigene. Usto svaki čvor služi kao središte u kojem se skupljaju bijele krvne stanice i čekaju  poziv na djelovanje. Kada se tijelo bori protiv infekcije, limfni čvorovi mogu toliko nateći da ih lako napipamo.

Prsna žlijezda, smještena iza prsne kosti, mjesto je na kojem se mladi T-limfociti razmnožavaju i tijekom “obuke” T-limfocita uče djelovati na odredene antigene. Znanstvenici su nekoć smatrali da prsna žlijezda prestaje s radom u ranoj odrasloj dobi, nakon što je proizvela dovoljno T-limfocíta za cijeli život. Danas se zna da je aktivna znatno dulje.

Jetra, smještena na vrhu trbušne šupljine i ispred želuca, strogo govoreći ne pripada imunosnom sustavu. No, riječ je o važnom suradniku koji pomaže u zaštiti tijela pretvarajući štetne kemikalije poput otrova, pesticida i onečišćivača iz okoline u bezopasne proizvode koji se zatim iz tijela mogu ukloniti putem žuči ili mokraće. Drugi putovi za izlučivanje toksina i otpada su kroz crijeva (u obliku izmeta) i kožu (u obliku znoja).

Slezena, organ veličine šake, neposredno iznad trbuha, još je jedno mjesto u kojem se skupljaju bijele krvne stanice prije djelovanja. To je također i mjesto gdje se aktiviraju neke imunosne stanice, a istrošene krvne stanice i strane tvari filtriraju iz krvi. Ipak, slezana nije prijeko potreban organ. Ostanemo li bez nje, međutim, bit ćemo podložniji infekcijama.

Što još može poći po zlu

Premda revan u zaštiti tijela od potencijalnih opasnosti, imunosní sustav katkad čini pogreške. Primjerice, bezopasne tvari može pogrešno prepoznati kao opasne ili tkivo vlastitog tijela označiti kao strano. Istraživači još uvijk pokušavaju naći pouzdane načine kako dovesti u red  takve nekontrolirane reakcije imunosnog   sustava. Slijedi pregled mogućeg razvoja događaja  kad stvari krenu po zlu.

Alergije

Osjetljivi na pogrešku.Najčešća pogreška imunosnog sustava je alergijska reakcija, a javlja se kod otprilike 20 %  populacije industrijskih zemalja. Kod alergijskih se reakcija imunosni sustav zbuni i prestaje razlikovati bezopasne i štetne tvari. Posljedica: tvari koje ne predstavljaju prijetnju – poput plijesni, korova, hrane, trave, perja, grinja, peludi ili komadići pseće ili mačje dlake – postaju zastrašujući neprijatelji koji stavljaju imunosni sustav u puni pogon.

Premda rijetko smrtonosne alergije su kronične i skupe. Stručnjaci procjenjuju da osobe koje se moraju liječiti kod kuće godišnje između tri i četiri milijuna radnih dana. Mnogo više alergičara, uključujući djecu, uspijeva ići u školu ili na posao, no teže obavljaju svakodnevne zadaće jer im je zbog simptoma i lijekova teško održati budnost i koncentraciju.

Jednom je dovoljno. Alergije su zamršene stvari.Već prvo izlaganje određenom uzročniku alergije ili alergenu podložnoj osobi može značiti početak životnih muka – ali ne uvijek, pa se alergije mogu pojaviti u bilo kojoj dobi.

Štoviše, kad alergen prvi put izazove imunosnu reakciju, ne pojavljuju se simptomi. Umjesto toga, tijelo postaje osjetljivo na alergen pa protiv njega bijele krvne stanice proizvode antitijela. Zbog toga će imunosne stanice prisutnost alergena ustanoviti ako se pojavi danima, čak i godinama kasnije.

Kad se to dogodi imunosni sustav reagira pretjerano jako. Tijelo opušta niz neugodnih, kemikalija i javljaju se neki ili svi poznati simptomi alergija – kihanje, kašljanje, teško disanje ili osip. U rijetkim slučajevima reakcija dovodi do anafilaktičkog šoka, opasnog i stanja čija su obilježja i oticanje tjelesnih tkiva, uključujući grlo, i nagli pad krvnog tlaka. Osobe znaju da su sklone anafilaktičnom šoku, koji ide ruku pod ruku s aergíjama na odredene lijekove ubode kukaca i hranu, mogu za sprječavanje simptoma uza se imati priručnu pomoć  s adrenalinom

Put alergijske reakcije

Alergeni – primjerice zrnca peludi u tijelo ulaze kroz oči, nos ili usta. Zrnca dolaze na sluznice gdje ih T-limfociti pogrešno prepoznaju kao štetne.

Pobuđeni T-limfociti signaliziraju B-Iimfocitima da stvaraju antitijela IgE, koja se kvače na zrnca i označavaju ih kao stranu tvar.

Antitijela IgE vežu se za neke stanice kože i u dišnom sustavu. Pripravne za sljedeće izlaganje istoj vrsti peludi te će stanice brzo otpustiti histamin i druge upalne tvari.

Oticanje tkiva.  Nos je začepljen, nepce svrbi. Oči suze i crvene su. Moguće je i kihanje. Ti uobičajeni simptomi od blagih do teških, ponavljat će se pri svakom budućem susretu sa sličnim peludnim zrncima.

Sve je u obitelji.Odgovor na pitanje “Jesu li alergije naslijeđene” vrlo je često “Da”.  Ako vam majka ili otac   pate od alergija, vjerojatno ćete patiti I vi. No, rijetko se sve svodi na   tu nasljednu sklonost nazvanu atopija. Mnogo ovisi o tome na koje ćete alergene naići tijekom života te o drugim čimbenicima, primjerice dobi u kojoj ste bili izloženi alergenu. Nerijetko se dogadada osoba potječe iz duge loze alergijama sklonih predaka, a da sama nikad ne postane alergična. Moguća je i obrnuta situacija: nitko u vašoj obitelji, primjerice, nikad nije ni kihnuo blizini mačke, ali vi ne možete prestati od trenutka kad uđete u kuću u kojoj živi mačka.

Jedno je, međutim, posve jasno: broj alergija stalno raste. Zapravo, broj dijagnosticiranih slučajeva astme vrlo uobičajenog i potencijalno ozbiljnog alergijskog poremećaja između 1995. i 1998. u SAD-u je narastao za 16 posto, na 17,3 milijuna slučajeva. Jedan od čimbenika porasta je širenje gradnje dobro zatvorenih, energetski štedljivih domova u kojima nakupljeni nadraživači mogu izazvati jake alergijske reakcije koje bi se inače mogle izbjeći. Ako vam je ured podjednako dobro zatvoren, može doći do slične reakcije.

Alergijama mogu pridonijeti i psihološki čimbenici. Već se dugo smatra da su stres i osjećaji koje on izaziva okidači alergijskih napada ili da pogoršavaju simptome. Takođernetko tko očekuje alergijsku reakciju na određenu tvar vrlo će je često i doživjeti- čak i ako je tvar lažna. Primjerice, hipnotizirane osobe katkad dobiju osip na obični bršljan nakon što im se kaže da je riječ o otrovnom bršljanu.

S A V J E T

Imunoterapija     

Ako lijekovi ne ublaže simptomeme alergije, mogla bi pomoći imunoterapíja – injekcije malih količina tvari koju ste alergični. Međutim, alergičari i budite opremi jer je stalna primjena imunoterapíje još uviek skupa, a mnogi nisu doživjeli nikakvo poboljšanje čak i nekoliko godina terapije.

Neke osobe koje misle da imaju alergije zapravo su samo osjetljive, na neke tvari, primjerice dim cigareta i isparenja boja, koje mogu nadražiti dišni sustav i uzrokovati slične simptome. Čak i izlazak na hladan zrak može izazvatiu otežano disanje Respiratorni simptomi mogu biti i rezultat kronične prehlade, a ne kroničnih alergija. Najsigurnije rješenje: ako su simptomi dugotrajni, pođite liječniku.