ČUDESNA OBRANA ORGANIZMA

U posljednje   vrijeme postalo je uobičajeno da se u rješavanju bilo kojeg zdravstvenog problema liječnici i pacijenti i to u podjednakoj mjeri, oslanjaju na tablete i druge farmaceutske proizvode

Zbog našeg mentaliteta koji naginje brzim rješenjima često zanemarujemo najdjelotvorniji lijek: imunosni sustav. Sve dok vam je imunosni sustav dovoljno jak da obavlja svoju funkciju, bit ćete zdravi. Ali kad posrne, strana tijela – uključujući bakterije, viruse, parazite, gljivice, pa čak i stanice raka – mogu u organizmu stvoriti uporište.

Prepoznavanje i odgovor

Možda zvuči melodramatično, ali je istina: vaš imunosni sustav svakodnevno spašava vaš život. Golema mreža bijelih krvnih stanica, kemijskih tvari i organa u zajedničkom radu mogu prepoznati milijune potencijalnih uljeza uništltl ih prije nego ozlijede zdrave stanice, iscrpe zalihe hranjivih tvari ili oštete vitalne organe.

Razlog zbog kojeg često ne razmišljamo o našem imunosnom sustavu najvjerojatnije je njegova složenost. Za razliku od drugih glavnih tjelesnih sustava – primjerice srca i pluća – nije riječ o samostalnom organu, nego je više nalik timskom posredniku  koji zadatke zaštite prosljeđuje od igrača do igrača, kasnije pojedinačno odgovornih za daljnje slabljenje bilo kojeg patogena (organizama uzročnika  bolesti) koji im se nađe na putu.

Ta mreža igrača surađuje kako bi ispunila svoju zadaću pružanja otpora i kasnije obnove, pa promatranjem samo jednog člana momčadi nećemo dobiti sveobuhvatan uvid u ono što se događa, a baš nam je to potrebno.

JESTE LI ZNALI?

Velika većina mikroba nije štetna.  Upravo suprotno, mnogi su  korisni uključujućii prirodnu floru u tijelu.

“Dobri” mikrobi u crijevima onemogućuju širenje štetnih bakterija. Kada ih nema u dovoljnom broju često se javlja proljev.

Prva crta obrane

Koliko god vam se činilo da je vaša koža nježna i osjetljiva, ona je dovoljno čvrsta da tijelu služi kao primarni zaštitni oklop protiv bakterija i virusa. Ono što kožu čini tako prikladnom za zaštitnu ulogu je sloj mrtvih stanica koji čini njenu površinu, odnosno epiderma. Premda tanji od plastične vrećice, gornji sloj kože sastavljen je od teško lornljive bjelančevine nazvane keratin. Većini infektivnih tvari taj sloj onemogućuje prodoru kožu, osim ako je koža bolesna ili oštećena.

Prva zaštita kože od bacila su dlačice koje sprječavaju prilazak prljavštine i mikroorganizama. Bacili koji usprkos dlačicama dospiju do kože nailaze na sloj znoja i ulja, kojima su dodane kisele kemikalijei korisne bakterije koje zajednički zaustavljaju neprijateljske organizme. Neke stanice imunosnog sustava takoder se ovdje nalaze na straži. Na primjer, Langerhansove stanice u epidermi čekaju da unište nepoželjne mikrobe te upozore druge igrače imunosnog sustava o mogućnosti dolaska većeg mnoštva napadača.

Zaštitni omotač.

Osjetljiva područja, primjerice oči, na sličan su način zaštićena sluznim membranama, površinama nalik koži obloženim izlučevinama koje se bore protiv bacila. Te se membrane obično nalaze na prirodnim otvorima tijela, uključujući oči, nos, usta i reproduktivni sustav – dakle mjestima nezaštićenima kožom. Gust, ljepljiv film koji proizvodi sluzna membrana štiti otvore na tijelu od kiselina, virusa, bakterija, čestica prljavštine, peludi, gljivica i gotovo svega ostalog što pokušava ući kroz njih. Mješavina sluzi i vanjskih čestica nakupljenu u usnoj i nosnoj šupljini obično progutamo, nakon čega se djelovanjem želučane kiseline i enzima gušterače većina bacila uništava ili ih iz organizma izbacujemo reakcijama poput kašljanja ili kihanja. Sluzne membrane kojima je obložen dišni sustav dobivaju dodatnu pomoć od cilija, tankih izdanaka sličnih dlačicama koje privlače neželjene čestice i odvode ih prema najbližem izlazu iz tijela – obično nosnicama ili ustima. U većini slučajeva ti vanjski slojevi sposobni su tijelu pružiti učinkovitu zaštitu.

STATISTIKA: KOŽA

1-2 milimetra     – prosječna debljina kože
19-34 dana        – životni vijek stanice kože
oko 2 m²            – površina prekrivena kožom odrasle osobe
10 000                – broj “dobrih” bakterija na svakom cm² kože
1000                  – kilometara duljina kose koja većini izraste za života
50 000 u minuti – brzina kojom se mrtve stanice ljušte i otpadaju s tijela

Zdravo kihanje

Kihanje. Svrbež. Suza. Te reflekse obično nećemo ni zabilježiti u svojoj svijesti, a ako već to i učinimo, onda ih doživljavamo kao smetnju. No u stvarnosti, svaki je od tih refleksa nesvjesna reakcija koja na svoj način pruža važnu zaštitu protiv uzročnika bolesti ili otrova prije nego naštete organizmu.

◊ Češanje je prirodna reakcija kod pojave svrbeža, izazvana sitnim receptorima (zovemo ih nociceptori) smještenim na krajevima živaca u koži. Uloga tih receptora je da nas upozore kako nešto – primjerice komarac – pritišće na kožu i potom šalju zapovijed: “Riješi se toga!”

◊ Kašljanje pomaže u pročišćavanju usta, grla i pluća od uljeza poput plijesni, peluda, mrtve kože kućnih ljubimaca te od mikroba nakupljenih u sluzi. Zapravo, kašljanje je tako važan obrambeni mehanizam da, premda to možda i ne primijetite, zakašljete barem jednom ili dvaput u satu. Ironija je međutim u tome što se kašljanjem u zrak izbacuju kapljice katkad zaraznih tvari.

◊ Kíhanje je slično kašljanju ali je usmjereno kroz nos. Kad vam, primjerice, vjetar puhne prašinu u lice živčane stanice u nosu signaliziraju da ih treba izbaciti. Kišemo i kad iz nosnica treba izbaciti nakupljene mikrobe, skupljene na tom mjestu zbog prehlade ili gripe.

Kad osjetite da ćete kihnuti, nemojte se suzdržavati:, sprječavanje izlaska tog mlaza zraka od mozgu 160 km/h može preusmjeravanjem mikroba i virusnih čestica izazvati ružnu upalu. Eustahijeve cijevi koja vodi do srednjeg uha.
KIHANJE pomaže tijelu da se oslobodi uzročnika bolesti.

◊ Povraćamo kad resice na stijenkama probavnog sustava prepoznaju štetne tvari u želucu ili dvanaestercu (gornji dio tankog crijeva). Mozak tada probavnom sustavu javlja da prestane s radom, obrne proces probave i istisne sadržaj želuca mimo mišića koji ga odvaja od jednjaka pa poluprobavljena hrana izleti kroz usta.

◊ Suzenje održava površinu očiju vlažnom i sterilnom, ovo posljednje zahvaljujući lisozimu, enzimu u suzama koji bakterije uništava razlaganjem kemijske veze u staničnoj opni zbog čega im propada stanična stijenka. Suze također štite oči nadražene prašinom ili zrncima nečistoće. Pojačano suzenje traje dok se ne preplave kapci i ispere tvar koja je nadražila oko. Plakanje, kao prirodni odgovor na stres, usto ispire i određene štetne kemikalije stvorene tjeskobom.

Usprkos tom dojmljivom nizu prepreka, refleksa i kemikalija, opasne tvari ipak katkad uspiju ući u organizam. Na sreću, za napad izvana spremna je i druga crta obrane.

Gdje god krenete, naići ćete na neki mikrob od kojeg se možete razboljeti. Oni se prenose zrakom, dodirom, hranom, vodom, prenose ih kukci, a nalazimo ih i na predmetima, primjerice kvakama.

BAKTERIJE

Nerijetko se doimaju bezopasnim čak i pod najmoćnijim mikroskopom, ali ti jednostanični organizmi mogu uzrokovati velike probleme kad napadnu organizam, počnu se brzo množiti  i izlučivati otrovne nusproizvode. Bakterijske infekcije protežu se od groznice nastale ogrebotinom do kuge. Ali nisu sve bakterije štetne – neke nas održavaju zdravima.

VIRUSI

Građeni samo od nasljedne tvari (DNK ili RNK), toliko su jednostavni da ih uopće ne smatramo živim organizmima. No mogu izazvati bolest preuzimanjem nadzora nad genetskim mehanizmom tjetesnih stanica. Tada stanice natjeraju na proizvodnju sve većeg broja virusa koji, ako ih se ne zaustavi, mogu zavladati vitalnim organima.

PARAZITI

Paraziti su organizmi koji žive na račun domaćina. Paraziti u ljudskom organizmu mogu izgledati poput sitnih jednostaničnih bića poput praživotinje Giardia lamblia, ali je to i 9 – metarska trakavica. Ta zloćudna bića mogu izazvati razne zdravstvene poteškoće, uključujući osip, groznicu, mučninu, grčeve, proljev I pobačaj. Većina uobičajenih parazita prenosi se hranom i vodom.

PLIJESAN

Spore tih jednostavnih biljaka koje lebde zrakom mogu uzrokovati razne infekcije ako udisanjem dospiju u pluća ili neko drugo tamno, toplo mjesto poput usta, vagine ili udubina na koži. Premda se njima uzrokovane infekcije češće javljaju kod ljudi sa slabim imunosnim sustavom, neke su vrste raširenije pa je tako, primjerice, istraživanjem klinike Mayo utvrđeno kako je uzročnik mnogih kroničnih upala sinusa baš plijesan.