Opremljeni za bitku

Uljezí se katkad provuku kroz prvu crtu naše obrane, fizičku prepreku načinjenu od kože i sluznica, pa dospiju u krvotok i  organe.
Kad se to dogodi, naša druga obrambena crta, urođeni imunosni sustav – složena vojska specijaliziranih molekula i bijelih krvnih stanica – pružit će im dobrodošlicu. Zasigurno ste bili svjedokom djelovanja svojeg urođenog imunosnog sustava.

Prisjetite se kad ste se spotakli, pali i ozlijedili  koljeno. U vaše su tijelo kroz otvor na koži mogli ući prašina, bakterije  ili virusi. U nekoliko sati područje se oko   rane zacrvenilo i oteklo, što su sigurni znakovi da  je proradio vaš imunosni sustav.  No, koji su  to igrači uskočili u vašu  obranu?

Antigeni

Signalizatori. Prva i najvažnija uloga imunosnog sustava je da odredi što je strano a što ne. Smjernice o tome daju antigeni. Te molekule pokrivaju površinu  svake stanice – neovisno je li dio tijela ili uljez – pa djeluju poput stanične posjetnice. Ako stanica pripada tijelu, na  posjetnici stoji “Vlastito”- drugim riječima, pripadam ovamo, ne napadaj. No pripada li stanica nekom uljezu, primjerice bakteriji koja je ušla kroz ogrebotinu na koljenu, na posjetnici pise Strano! Za imunosni sustav to je signal za napad.

Antitíjela

Ekipa za, označavanje. Nakon što je antigen  prepoznat, pješaštvo imunosnog sustava – milijuni bijelih krvnih stanica nazvanih leukociti – mobiliziraju se za borbu protiv napadača. Uz njih su i limfociti, elitne snage specijaliziranih bijelih krvnih tjelešaca s posebno važnim zadaćama. Kad je riječ o B-limfocitima ili B-stanicama, njihova je zadaća da po narudžbi načine bjelančevine, tzv. antitijela, koje prepoznaju i vežu se uz određenog uljeza. Takvo antitijelo odgovara antigenu baš kao što ključ odgovara bravi. Nakon što se vežu uz napadača ta antitijela služe kao signali ostalim imunosnim stanicama da nahrupe i proždru, ubiju ili brzo uklone nepoželjnu tvar.

Posebno je važno da B-limfociti susret s nekim mikrobom mogu upamtiti za slučaj ponovnog napada. To im omogućuje mnogo brže pokretanje te jači I djelotvorniji  napad protiv tog mikroba godinama, čak i desetljećima poslije prvog susreta. Ta tzv. adaptivna imunosna reakcija razlog   je zbog  kojeg  ste znatno manje osjetljivii na neke zaraze, primjerice ospice ili vodene kozice nakon što ste ih jednom preboljeli. To je također temelj cjepiva kojima se u tijelo unose male količine antigena kako bi se imunosni sustav doveo u stanje pripravnosti za moguće napade. Iskorjenjivanje velikih boginja imunizacijom milijuna ljudi jedan je od najvećih uspjeha suvremene medicine.

Kako spriječiti djelovanje uljeza

Kad ozljiedlte kožu ona više ne može ispunjavati svoju ulogu zapreke. Pa kako onda liječiti manju ogrebotinu a da uljezi ostanu izvan organizma?

1. Neka malo krvari. To će pomoći da izogrebotine izađe prljavština. Nemojte koristiti alkohol, jod ili otopinu žive jer mogu oštetiti tkivo.
2. Posjedujete li blagi, nenamirisani sapun, pomiješajte ga s mlakom vodom. Ako ga nemate, isperite ogrebotinu s mnogo obične vode. Nježno je osušite sterilnom gazom ili čistom tkaninom.
3. Potaknite grušanje tako što ćete pet i minuta pritiskatí očišćenu ogrebotinu tkaninom ili, ako treba, golom rukom. Polako popuštajte pritisak. Obično nema potrebe za antibakterijskom masti.
4. Provjerite kad ste se cijepili protiv tetanusa. Za zaštitu od te ozbiljne bakterijske infekcije potrebno se cijepiti svakih deset godina. Tetanus se može dobiti kroz bilo koju ranu i nerijetko izaziva kobnu neurološku reakciju popraćenu čeljusnim grčem .

Zdravo tijelo vrvi milijunima  različitih bijelih krvnih stanica koja zajednički traže í uništavaju bakterije i viruse. Kako su bijele krvne stanice od ključnog značaja za imunosnu reakciju, koriste se kao  mjera zdravlja imunosnog sustava. Kaže  li vam “liječnik da imate “snažan imunosni sustav”, to obično znači da se broj različitih bijelih krvnih stanica u uzorku vaše krvi nalazi u normalnom rasponu: između 4000 i 11 000 stanica po mikrolitri krvi. Podrobnijim testovima moguće  je odrediti broj određenih vrsta bijelih krvnih tanica primjerice T-limfocita, u krvi.

Dojenje kao izvor zdravlja.

Antitijela pripadaju obitelji velikih molekula zvanihímunoglobulini. Ima ih nekoliko vrsta, točnije imunnoglobulin M, G, A, E i D. Svaki od njih ima različitu ulogu u strategiji imunosne obrane. (Kad u medicinskoj literaturi ugledate skraćenicu poput IgE ili IgG, znajte da je riječ o oznaci za antitijela.) Tijekom trudnoće, mnoge kopije IgG-a, antitijela koje pomaže u zaštiti od tjelesnih infekcija poput gripe, kroz posteljicu s majke prelaze na još nerođeno dijete, stvarajući tako kod njega prvu otpornost na bolesti.

No, druga antitijela – ponajviše IgA, koji ima glavnu ulogu u zaštiti sluznica – djetetu su dostupna samo preko kolostruma, majčinog prvog mlijeka. Zbog obilja IgA i drugih zaštitnih tvari u majčinom mlijeku, liječničke udruge mnogih zemalja kao i nekoliko drugih vodećih svjetskih zdravstvenih organizacija jako zagovaraju dojenje.

T-stanice

◊ T-limfociti pomagači, koje katkad nazivamo CD4 T-limfociti, reagiraju na određene antigene i luče citokine, topive bjelančevine koje pomažu drugim vrstama stanica imunosnog sustava, primjerice B-limfocitíma, pri reakciji i otklanjanju uljeza.

◊ Citotoksični T-limfociti, ili CD8 T-limfociti, ubijaju stanice zaražene virusima ili drugim mikrobima. To onemogućuje razmnožavanje takvih patogena a time i širenje zaraze.

Fagociti.

Bacílojedi. Ako ste uljez, posljednja stvar koju želite sresti je fagocit – treća vrsta imunosne stanice koja proždire sve neželjene, od prašine do virusa. Dvije su vrste fagocita: neutrofili, koji kruže krvotokom i ulaze u zaražena tkiva, i makrofagi, koji obitavaju u zdravim tkivima čekaju da se pojave uljezi. Naziv makrofag doslovno znači “velika izjelica”, što oni – hvatajući, proždirući i razgradujući mikroorganizme – doista i jesu. Makrofagi su svestrani ratnici koji, usto, luče citokine pa na taj način u zaraženo područje pozivaju mnoštvo drugih imunosnih stanica, uključujući neutrofile. Kad stupe na poprište zaraze, neutrofili su žestoki ratnici, doduše kratkog života. Umiru na bojišnici tvoreći gnoj.

Zanimljivo! Antigeni, molekule koje imunosnom sustavu omogućuju razlikovanje “vlastitih” i “stranih” stanica, razlogom su većine problema kod transplantacije organa.  Smješteni  na stanicama novog, doniranog tkiva, antigeni daju uzbunu zbog “stranih” stanica, zbog čega imunosne stanice odbacuju to tkivo ili organ. Takav se odgovor organizma sprječava lijekovima

Prirodne stanice ubojice

Specijalisti. Za razliku od B-Iimfocita I T-limfocita, te velike stanice koje kruže imunosnim sustavom (nerijetko ih nazivamo NK-stanice) otrovom ubijaju svoje žrtve. “Prirodni” u nazivu proizlazi iz činjenice da za razliku od T-limfocita, koji moraju sazrijeti prije negoli postanu ubojice, ubijati mogu od trenutka nastanka. Virusne infekcije ubrzavaju proizvodnju NK-stanica koje su nerijetko stup obrane do dolaska citotoksičnih T-limfocita. NK-stanice takoder ubijaju neke stanice tumora, pa pomažu u prevenciji raka. Druge imunosne stanice tzv. granulociti, takoder sadrže otrov za borbu za protiv parazita.

ZANIMLJIVO!

Dosad se zna dvjestotiniak virusa koji uzrokuju prehlade – a njihov broj stalno raste. Razlog je tome što virusi brzo mijenjaju svoju genetsku građu pa se pojavljuju u novim oblicima koje imunosni sustav ne prepoznaje. Upravo zato djeca u prosjeku imaju šest do deset prehlada godišnje, dok ih odrasli  imaju dvije do četiri.

Ostali igrači.

T-limfociti i makrofagi (ali i druge stanice izvan imunosnog sustava) takoder proizvode mnoge druge kemijske spojeve s ključnom ulogom u obrani organizma. Među njima su npr. interferoni, koji imaju antivirusna i antitumorska obilježja,  interleukini, od kojih se mnogi također bore protiv raka. Neki od tih spojeva danas se genetičkim inženjeringom dobivaju u velikim količinama i koriste za liječenje tumora, krvnih bolesti, autoimunosnih poremećaja, kod bolesti imunodeficijencije (uključujući AIDS) te kod osoba s tranplantiranom koštanom srži.

Zbog čega obolijevamo

Ako je imunosni sustav tako čudesan, kako to da se uopće možemo razboljeti? Najjednostavnije objašnjenje je da često postoji razmak izmedu trenutka u kojem mikrob uđe u tijelo i trenutka u kojem ga imunosni sustav svlada. U tom razdoblju uljez može ostaviti svoj trag ubijajući stanice i lučeći toksina.

Zapravo, toksini koje bacili luče pri razmnožavaju odgovorni su za većinu simptoma infekcija poput upale grla, koju uzrokuje toksin bakterije Streptococcus. Nakon što je napadač zaustavljen, tijelu je potrebno vrijeme za oporavak  pa simptomi ne nestaju odmah.

Jeste li znali?

Prečisto može biti loše       

Antibakterijski sapuni, antibakterijske zubne paste, antibakterijske kuhinjske daske – obasuti smo proizvodima koji uništavaju mikrobe. Nažalost, njihovim korištenjem vi i vaša obitelj možete postati osjetljiviji na infekcije. Ti proizvodi doista ubijaju većinu mikroba, no nekolicina ih – zbog genetskih mutacija – preživi i nastavi s razmnožavanjem. Posljedica? Novi naraštaj bakterija s urođenom otpornošću na antibakterijske spojeve. Staromodno čišćenje – sapun i voda za tijelo te blaga otopina deterdženta za predmete – dobro sprječava bolesti. Antibakterijski proizvodi korisni su za osobe s oslabljenim imunosnim sustavom.

Faze infekcije

Koliko ćete biti bolesni kad dode do napada mikroba, uvelike ovisi o jačini obrane koju imunosni sustav može postaviti. Ako je u tom trenutku ključni obratbeni dio vašeg sustava slab, prijetnja izazvana napadom je veća. Kada se mikrob nastani i počne razmnožavati – odnosno započne razdoblje inkubacije infekcija je na putu. Ovisno o patogenoj tvari, to razdoblje može trajati nekoliko dana (kao kod prehlade) ili nekoliko godina (kao kod HIV-a, virusa uzročnika AIDS-a). Ljudi se nerijetko zaraze. a da to ne znaju, što je jedan od razloga zbog kojeg se zarazne bolesti katkad tako lako šire.

Símptomatično razdoblje obilježava pojava zamjetnih znakova bolesti – primjerice, groznice. Kad infekcija nadjača obranu, kao što je često slučaj kod HIV-a, mogu se pojaviti i “oportunističke” infekcije, poput upale usne sluznice uzrokovane Candidom albíacans, s kojom se tijelo inače lako obračunava. Kad nadjača imunosni sustav (katkad uz pomoć lijekova), započinje razdoblje oporavka.

OSIM MlKROBA: OSTALI UZROČNICI BOLESTI

Kad govorimo o bolestima, svu krivicu ne možemo svaliti samo na infektivne tvari.

N e d o s t a ci su posljedica manjka jedne ili više ključnih hranjivih tvari. Nedostatak vitamina C izaziva skorbut, danas rijetku bolest čiji su simptomi problemi s krvarenjem i gubitak zubi.

P o r e m e ć a j i se događaju zbog nepravilnog rada organa ili upravljačke žlijezde. Dijabetes se, recimo, javlja kad gušterača proizvodi premalo hormona inzulina ili kada drugi organi počnu slabije reagirati na inzulin. Posljedica je povišena razina šećera u krvi i niz drugih tegoba.

D e g e n e r a t I v n e  b o l e s t i slabe ili uništavaju dijelove tijela. Javljaju se zbog pretjeranog korištenja, ozljede ili starosti. Osteoartritis se, primjerice, javlja kao posljedica propadanja hrskavice koja služi kao amortizerski sloj u zglobovima.