Uz tzv. esencijalne vitamine – A, B, C, D, E i K – stanicama je za pravilan rad potreban niz drugih sastojaka. Ti enzimi, antioksidansi i bjelančevine od životne su važnosti za imunosni sustav, ali za njih možda niste čuli jer nisu istraženi temeljito kao vitamini Stoga ni znanstvenici još ne znaju sve njihove funkcije, a kamoli mogućnosti medicinske primjene.

No nekim početnim nalazima ne nedostaje dramatičnosti, što jasno govori da je naše znanje o tome kako hrana i hranjive tvari mogu poboljšati zdravlje i liječenje još uvijek vrlo površno. Slijedi pregled nekih “neopjevanih” ali dostupnih spojeva koji pridonose jačanju imunosnog sustava.

Alfa-lipoična kiselina

Alfa-lipoična kiselina podiže razinu adenozin-trifosfata, spoja potrebnog u gotovo svim staničnim funkcijama. Osim toga, riječ je o jedinstvenom antioksidansu širokog spektra djelovanja, sposobnom da pronađe i uništi slobodne radikale u vodi masnoći, što znači da može djelovati i na stanične membrane i u unutrašnjosti stanice.

Alfa-lipoična kiselina također omogućuje tijelu ponovno korištenje nekih antioksidansa koji bi inače, nakon što onesposobe nestabilne slobodne radikale, iz tijela bili uklonjeni.

Zbog toga alfa-lipoičnu kiselinu nerijetko nazivaju “univerzalnim antioksidansom”.

♦Dokaz. Istraživanja na ljudima nije bilo mnogo, no razultati onih na životinjama su vrlo dojmljivi. U jednom su od njih gotovo svi miševi na pohrani izrazito oskudnoj vitaminom E izgubili težinu i ozbiljno oboljeli. Izuzetak su bili miševi na prehrani bez vitamina E, ali kojima je davana alfa-lipoična kiselina – ostali su savršeno zdravi. Drugi dokazi ukazuju da bi alfa-lipoična kiselina mogla biti korisna terapiji poremećaja poput dijabetesa, trovanja teškim metalima i oštećenja izazvanih zračenjem, a postoji i nekoliko vrlo prelimiranih istraživanja koja ukazuju da suzbija razmnožavanje HIV-a i poboljšava imunitet kod oboljelih od AIDS-a. U Njemačkoj se alfa-lipoična kiselina propisuje kao lijek za terapiju oštećenja živaca kod dijabetičara.

♦Doza. Organizam stvara dovoljno alfa-lipoične kiseline za zadovoljene osnovnih metaboličkih potreba, no ona djeluje kao antioksidans tek ako je ima u većim količinama. Kako samo nekoliko vrsta hrane (samo kvasac i jetra) sadrže više od neznatnih količina alfa-lipoične količine, jedini način stvaranja viška u tijelu je putem dodataka. Za dobro stanje imuniteta uobičajene su doze od 50 do 150 mg. Primjedba: alfa lipoična kiselina katkad se naziva “rioktična kiselina”.

♦ Sigurnosne preporuke. Premda se alfa-lipoična kiselina čini sigurnom (uz iznimku nekoliko izvješća o alergijskim reakcijama), dugoročne nuspojave uzimanja velikih doza zasad nisu poznate.

Koenzim Q10

Taj čudesni koenzim – tvar potrebna drugim enzimima da mogu obavljati svoje funkcije – nalazi se u svakoj stanici našeg tijela. Neophodan je u nekoliko koraka proizvodnje energije. Otkako je 1957. pronađen Q10 se pokazao toliko važnim za normalno funkcioniranje organizma da su ga neki istraživači počeli nazivati “vitaminom Q”.

Istraživanja na životinjama ukazuju da je riječ o snažnom stimulatoru imunosnog sustava koji pojačava reakciju antitijela i povećava broj granulocita, specijaliziranih imunosnih stanica s otrovnim granulama koje uglavnom oslobađaju u borbi s parazitskim infekcijama. Usto, Q10 može pomoći u subijanju upala te u potrazi za slobodnim radikalima, štiteći tako DNK od štete koju s vremenom izaziva rak. Kao antioksidans, Q10 smanjuje i primječivost na dijabetes, sindrom kroničnog umora, srčane i niz drugih bolesti.

♦ Dokaz. Premda je još prerano nazivati Q10 dokazanim borcem protiv raka, ograničeno dansko istraživanje na oboljelima od raka dojke pokazalo je da su pacijentice koje su svakodnevno tijekom nekoliko mjeseci dobivale po 390 mg Q10  imale poboljšanu reakciju imunosnog sustava. Neke su doživjele remisiju, a jedna žena je ozdravila. Potrebna su daljnja istaživanja koja će potvrditi te rezltate. Kad je Q10 propisan pacijentima s otvorenom opreracijom srca – 14 dana prije zahvata i 30 dana nakon njega dnevno su dobivali po 100 mg  – ubrzano je ozdravljenje u usporedbi s placebom. Preliminarni podaci iz istraživanja na oboljelima od AIDS-a ukazuju da održavanje visokih razina Q10 može usporiti tok bolesti

♦ Doza. Koenzim Q10 prisutan je u malim količinama u raznim vrstama hrane, ali ga osobito mnogo ima u mesu, i to iznutricama – srcu, jetri i bubrezima te općenito u govedini, sojinom ulju, sardinama, skušama i kikirikiju. Topiv je u masnoćama, što znači da je tijelu za njegovu apsorpciju potrebna masnoća. Apsorpcija obično ne predstavlja poteškoću jer je hrana koja ga sadrži bogata masnoćama. Koristite li dodatke, potražíte one na bazi ulja. Uobičajena doza je 30 do 60 mg dvaput dnevno uz obrok.

♦Sigurnosne preporuke.

Nuspojave su rijetke, no neki su opazili ubrzan rad srca ili želučane tegobe.
Q10 može pojačati učinak stimulatora srca pa se ako imate lijek za srce najprije posavjetujte s liječnikom.

Ekstrakt sjemenki grožđa

Taj ekstrakt dobiven od sićušnih sjemenki crnog grožđa sažrži mnogo procijanidoličkih oligomera (PCO-a), spojeva čija su antioksidacijska svojstva mnogostruko jača od onih vitamina C i E. Smatra se da PCO-i imaju snažan pozitivan utjecaj čak i na najsitnije krvne žile, poboljšavajući protok krvi do ekstremiteta i ubrzavajući dolazak stanica imunosnog sustava do njihovih odredišta.

Mogu pomoći i u popravku oštećenja DNK koja uzrokuju tumore. Njihov protuupalni učinak pomoći će alergičarima.

♦ Dokaz. U barem jednom laboratorijskom istraživanju izvedenom na Farmaceutskom fakultetu Sveučilišta Creighton i u Savezu zdravstvenih stručnjaka u Omahi u Nebraski, dokazano je da je vrlo koncentrirani ekstrakt sjemenki grožđa aktivnost raka dojke i pluća smanjio za čak do 47 posto.
♦ Doza. Za antioksidacijski učinak uobičajena dnevna doza iznosi 100 mg. Birajte dodatke koji sadrže 92 do 98 posto PCO-a. Ekstrakti borove kore, npr. Pygnogenol (ekstrakt dobiven od kore primorskih borova), sadrže isti aktivni sastojak, ali su skuplji.
♦ Sigurnosne preporuke. Nema poznatih štetnih utjecaja.

L- karnitin

Prvobitno izdvojen iz mljevene govedine, taj derivate aminokiseline ima ključnu ulogu u načinu na koji tijelo koristi svoje zalihe masnoće i u održavanju zdravlja stanica, posebice kad su pod akutnim stresom izazvanim kroniènim bolestima poput dijabetesa i bolesti srca. Istraživanja ukazuju da ima važnu ulogu u općem zdravlju krvožilnog sustava. Premda sva istraživanja to ne potvrđuju, čini se da L-karnitin
povećava unos kisika, posebno kod dobro uvježbanih sportaša. Kao i Q10 te toliko drugih spojeva spomenutih u ovom poglavlju, L-karnitin također ima antioksidacijsku sposobnost.

♦ Dokaz. Niske razine L-karnitina česte su kod pacijenata zaraženih HIV-om. Pilotsko istraživanje objavljeno u časopisu Blood pokazalo je kako
svakodnevna terapija pacijenata zaraženih HIV-om sa 6 gr  L-karnitina značajno ojačava reakciju njihovih bijelih krvnih stanica.

♦ Doza. L-karnitin nije esencijalna aminokiselina jer je tijelo može sintetizirati iz drugih aminokiselina, no katkad je naša vlastita proizvodnja spora (pogotovo
kad smo bolesni). Meso i mliječni proizvodi obično su bogati L-karnitinom. Općenito, što je meso crvenije, količina L-karnitina je veća. Žitarice, voće i povrće sadrže malo ili ništa L-karnitina, pa bi strogi vegetarijanci trebali razmisliti o uzimanju do 100 mg tvari dnevno u obliku dodataka. Kupujte ga kao pojedinačni dodatak ili zajedno s drugim aminokiselinama. Trudnice imaju nižu razinu L-karnitina u krvi, čini se zbog povećanih potreba djeteta, pa bi se trebale posavjetovati s liječnikom o uzimanju dodatnog L-karnitina.

♦ Sigurnosne preporuke. L-karnitin povremeno, ali samo u vrlo velikim dozama, izaziva mučninu, proljev i želučane tegobe.