Prvi specijalizirani forum za mršavljenje

Postiti – tko to može?

Jesti i ne jesti su suprotni pojmovi, kao biti budan i spavati, kao napetost i opuštenost, dva značajna pola koja određuju ljudski život. Iesti danju i postíti noću samo po sebi spada u životni ritam, o čemu zapravo nitko ni ne razmišlja. No, ako smo kasno navećer jeli, sljedeće jutro shvatimo da nemamo teka: znak tijela da vrijeme posta još nije završeno; ono je samo pomaknuto.

U svom budnom stanju čovjek treba dnevno energije za 12 do 14 sati, kako bi mogao obaviti aktivnosti kao što su posao, kontakti i komunikacije s vanjskim svijetom, za akcije i reakcije svih vrsta i za uzimanje hrane. Od 10 do 12 sati ostaje mu noću za metabolizam, dakle za razgradnju, obnovu i nadogradnju tjelesnih materija te za odmor.

Potrebnu energiju za to tijelo uzima iz vlastitog spremišta. Tijekom noćnog posta »čovjek se bavi samim sobom«z spava, miruje. Mir, sigurnost i toplina pomažu mu živjeti iz samoga sebe. To su odlučujući preduvjeti za svaki post; njih ćete u ovoj knjizi uvijek iznova susretati.

Postítí i biti bolestan

I bolesnik treba mir, sigurnost i toplinu – i on želi, češće nego inače, biti sam. Dijete s vrućicom odbija hranu i traži samo svježe sokove. Bolestan pas zavlači se u svoju kućicu i danima ništa ne jede. Dakle, bolesno živo biće ponaša se instinktivno pravilno: ono posti. Bolestan organizam treba za oporavak vrijeme i snagu.

Potrebnu energiju za obnovu bolesnih i stvaranje novih zdravih stanica dobiva iz svog osobnog tjelesnog spremišta hrane. Kako posti, tako štedi energiju za probavljanje, koja iznosi 30 posto od ukupno korištene energije. Energiju, koja postaje slobodna, koristi za »ljekovite poslove«.
Ovaj instinktivan post u vrućici ili kod nekih drugih bolesti veličanstvena je pomoć same prirode.

Točno znamo da su vrućica i istodobni post za svakog inače zdravog čovjeka vrlo djelotvorna pomoć u liječenju:

  • Snažno razaraju bakterije koje su prodrle u tijelo.
  • Sprečavaju širenje i razmnožavanje virusa.
  • Povećavaju obrambene snage krvi i stanica.
  • Pospješuju izlučivanje otrovnih i zaraznih tvari.

Postití znači živjeti bez hrane

Prelazak s jela na post ide sam po sebi. Programi se odvijaju potpuno automatski. Pri tome se priprema pravilan prelazak s programa energije I na program energije II .

› zbog spoznaje o sposobnosti za post već programirane u čovjeku
› zbog povjerenja onoga koji posti da nema opasnosti u tom prirodnom činu
› zbog svojevoljne odluke o postu
› zbog temeljitog čišćenja crijeva, što je signal za prelazak i početak posta.

Onome tko prvi put posti konačna potvrda za post dolazi već prvih dana kada doživi iznenađenje -izostanak gladi. Osjeća se dobro i sposoban je za sve. Iz toga proizlazi rastuće povjerenje u sposobnost samostalnog upravljanja tijelom.
Budući da iskustvo pokazuje kako je život moguć bez hrane, onaj koji posti dobiva unutarnju sigurnost kojoj se uvijek iznova dive oni koji nisu iskusili post.

Signal gladi

Glad je signal tijela i znači: »Čekam na hranu. Pripremio sam se za uzimanje hrane. Proizvodim slinu i probavne sokove.
Moj metabolizam je uključen na program za energiju I«.

Možda ćete tek sada razumjeti zašto je tako teško ponekad preskočiti obrok ili jednostavno manje jesti- na primjer za vrijeme redukcijske dijete s 1000 kalorija. Tijelo je uključeno u program za energiju I pa tada dobiva manje snage I pogrešno misli da gladuje. Potpuno odricanje od jela – život s programom za energiju II- neusporedivo je lakše.

Post je život

Svaki čovjek ima u sebi sposobnost prelaska na post. Ona se mora samo ponovno iskusiti i uvježbati. Čim ponestane hrane, tijela naučena na post prebacuju se na novi režim naravno lakše nego tijela nenavikla na post. Ali i ona će već sljedeći put iskusiti koliko im je lakše da određeno vrijeme ništa ne jedu.

Preskakanje obroka ne predstavlja više nikakav problem tijelu koje je imalo iskustva s postom. Uspijeva mu čak bez većih napora prebaciti se na srednji stupanj između programa za energiju I programa za energiju II. Ono, dakle, može dulje živjeti uz reduciranu hranu i time podmiriti svoje potrebe za energijom jednim dijelom iz hrane, a drugim iz osobnog tjelesnog spremišta – bez gladovanja. Ova se sposobnost razvija već nakon kratkog tjedna posta kod postupne obnove prehrane.

Na temelju navedenog jasno je da je formula »postiti = život bez hrane« prirodni dio našeg postojanja. Stoga je čudno što je većini ljudi taj princip još uvijek nepoznat.

Pomisao da se bez hrane može živjeti, pa čak i raditi, za njih je gotovo nedokučiva. Umjesto toga, pribojavaju se oskudice, bolesti pa čak i smrti. Takvih se predrasuda drže nevjerojatno tvrdoglavo. A primjeri iz prirode pokazuju nam da može i bolje.

Post u životinjskome svijetu

Kod mnogih životinja koje žive u divljini tjedni post ili čak post 0d nekoliko mjeseci dio je normalnoga godišnjeg ritma.

To je zapravo sposobnost preživljavanja u vremenima oskudice hranom, koje je priroda isplanirala. Za vukove je, na primjer, poznato da mogu danima i tjednima živjeti bez hrane i pritom prelaziti velike udaljenosti. Oni čine gotovo isto što i sve grabežljive životinje: jedu kad nađu hranu. Ako ne nađu plijen, žive od hrane u svojem spremištu.

Na jesen u visokim planinama, životinje kao što su kozorog, divokoza, jelen ili svizac potkože se s debelim slojem zimskog sala, kojeg će trošiti u vrlo oskudnim zimskim razdobljima.

Dok svizac spava zimskim snom (pa je zbog toga njegova dnevna potreba za energijom smanjena), kozorog, divokoza I jelen moraju se mukotrpno boriti sa snijegom i hladnoćom.

Kako je upravo u to vrijeme i vrijeme parenja, popraćeno žestokim borbama mužjaka i oplodnjom ženki, jasno je da post ni u kojem slučaju ne znači smanjivanje životne snage.

Naprotiv, omogućava život s više energije i snage.

Korijeni ljudskoga posta

Urođena sposobnost uporabe spremljene energije, u povijesti je bila i čovjekova biološka nužnost kako bi uspio preživjeti čak i kod vrlo duge gladi. Put od gladi do smrti dug je, I bez ove sposobnosti izumrli bi čitavi narodi.

Život blizak prirodi

Povijest starog kulturnog naroda Hunzi vrlo zorno prikazuje da post može biti više od mjere preživljavanja. Mali narod od 10.000 do 20.000 ljudi obitava u planinskoj dolini Karakoruma na sjeveru Himalaje, koja danas pripada Pakistanu.
Život u izobilju – iu odricanju

U današnje vrijeme, kad smo sve više okruženi ponudom hrane, možda će biti teško razumjeti dublji smisao usamljenog posta, to svojevoljno odricanje od hrane. No još uvijek ima domorodaca u Australiji i u  Africi koje nije pokvarila civilizacija i koji žive kao i prije više tisuća godina, prilagođeni svojoj oskudnoj okolini: međusobno su se izmjenjivala vremena u kojima se jelo radi stvaranja zaliha i vremena u kojima se nije imalo što jesti.

Iz te neprekidne mijene razvio se i vjerski post. Čovjek zahvaljuje Bogu što je dobio mogućnost preživljavanja i što je sit.

Post se doživljava kao put ka unutarnjem redu, kao proces osobnog razvoja i sazrijevanja. Veliki osnivači vjera (vjerski utemeljitelji) Mojsije, Krist, Buda i Muhamed našli su u dugim, dobrovoljnim razdobljima posta osnovne odredbe ljudskog bivanja. Oni su bili jedno sa sobom, koncentrirani jedino na svoj unutarnji glas i od toga ih nisu odvraćali prekidi radi uzimanja hrane.

Od teorije do prakse

U nastavku je kratki pregled onoga što zapravo post znači, odnosno što ne znači. Pri tome je pozitivan stav prema postu već »pola uspjeha«. Dane posta promatrajte ne kao trapljenje, već kao obogaćivanje života, kao mogućnost novih i/ ili intenzivnih iskustava sa samim sobom.

Preporučujemo da pročitate i slijedeće članke:

Dobre i loše strane posta!

Učinkoviti postovi

Kako najbolje postiti?

Recepti za post – dani rasterećenja, recepti za juhe i sluzna jela

Kako izgleda tjedan posta?

Pravilno postiti je lako

Kako se dobro osjećati tijekom tjedna posta?

Sve dobrobiti posta

Prekid posta i obnova prehrane

Tijelo u vrijeme obnove

Kako živjeti bolje nakon posta?

Što je ljekovit post?

Tjedan posta ukratko